Osnovna je podjela na primarne i sekundarne tumore.

Primarni tumori nastaju iz različitih dijelova moždanog tkiva te mogu biti zloćudni (maligni) ili dobroćudni (benigni). Oko 75% moždanih tumora je benigne naravi, dok ostatak čine maligni tumori.
Sekundarni tumori su metastaze drugih primarnih tumora (dojke, pluća itd.). Nastaju tako što maligne stanice krvotokom ulaze u lubanjsku šupljinu ili mozak.

 

Dobroćudni (benigni) tumori

• ne sadrže zloćudne stanice
• obično se mogu u potpunosti ukloniti i rijetko se vraćaju
• imaju jasne i vidljive granice
• njihove stanice rjietko napadaju okolna tkiva i ne šire se na druge dijelove tijela
• mogu uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme pritiskujući osjetljiva područja mozga

Zloćudni (maligni) tumori

• sadrže zloćudne stanice
• brzo rastu i zadiru u zdravo tkivo mozga ili leđnu moždinu
• često su životno opasni

Prema agresivnosti Svjetska zdravstvena organizacija tumore grupira u stupnjeve ili graduse od I do IV. Određivanje gradusa vrlo je važno za liječenje i prognozu bolesti.

Gradus I

• benigni tumor, najmanje agresivan
• stanice su slične stanicama normalnog tkiva, sporo se umnožavaju i rastu
• postoji mogućnost izliječenja nakon kirurškog uklanjanja

Gradus II

• uvjetno zloćudan tumor
• stanice su slične stanicama normalnog tkiva, ali se brže umnožavaju
• može se ponovno pojaviti i napredovati prema višem stupnju maligniteta

Gradus III

• maligni tumor
• stanice se razlikuju od stanica normalnog tkiva, brže se umnožavaju
• potrebno je dodatno liječenje kemoterapijom i zračenjem

Gradus IV

• maligni tumor
• stanice uopće ne nalikuju stanicama normalnog tkiva, brže se umnožavaju i rastu uz prisutnost nekroze (raspada i žilne proliferacije)
• tumor se ponaša jako agresivno, a tijek bolesti je nagao i progresivan

 

Postoji i podjela prema vrsti stanica. Kod odraslih su najčešće sljedeće vrste:

Astrocitom

Najčešći primarni tumor mozga u odraslih osoba. Može se pojaviti u svakoj dobi, a najčešći je između 40. i 60. godine života. Tumor proizlazi iz zvjezdastih glija-stanica (astrocita).

Glioblastom – GBM (gradus IV)

Najzloćudniji tumor mozga. Uzrokuje povišenje intrakranijalnog tlaka (tlaka unutar lubanje) s glavoboljom i povraćanjem te poremećajem koordinacije. Često se preko središnjeg dijela mozga lepezasto širi u drugu polovicu mozga. Stanice se brzo dijele, tumor brzo raste te brzo nastaju simptomi jer se mozak ne uspijeva prilagoditi. Simptomi se pojavljuju kao posljedica povišenog intrakranijalnog tlaka. Iako traju kratko (oko 3 mjeseca), tumorska je masa velika. Gledano golim okom umor nema oštre granice prema okolnim područjima nekroze i krvarenja. Najčešće se ne može u potpunosti odstraniti kirurškim putem, već se liječi iradijacijom i kemoterapijom, čime se produljuje život bolesnika.

Meningeom

Moždani tumor uglavnom benigne naravi. Njegova učestalost je 15 do 20 posto svih moždanih tumora. Češće se pojavljuje kod žena srednje životne dobi. između 30. i 60. godine života. Baza mu je vezana za moždanu ovojnicu i polagano raste prema mozgu.

Prema podjeli Svjetske zdravstvene organizacije razlikujemo 15 vrsta meningeoma, od čega su 88 – 94 % benigni, a 1 – 2%  anaplastični (maligni). Simptomi se najčešće pojavljuju kad je tumor  već velik, a uključuju glavobolju, epileptičke napadaje, kognitivne poremećaje ili neurološki deficit. Prvi je izbor liječenja potpuno kirurško uklanjanje. Ako to nije moguće, potrebno je provoditi postupak stereotaksijskom radiokirurgijom. Recidivi tumora pojavljuju se u slučaju kada kirurško uklanjanje tumora nije bila potpuno te ako je riječ o atipičnom ili anaplastičnom obliku meningeoma.

Oligodendrogliom

Sporo rastući glijalni tumor koji odgovara gradusu II i III, a čini 5 – 6 % tumora mozga. Postoje oligodendrogliomi niskog stupnja (gradus II) i anaplastični (gradus III). Najčešće se pojavljuju između 30. i 40. godine života, s većom učestalošću u muškaraca, a rijedak je kod djece. Često je lokaliziran u čeonom režnju i može se leptirasto širiti u drugu polovicu mozga. U polovice bolesnika simptom su epileptički napadaji. Oligodendrogliomi niskog stupnja malignosti rastu sporo, a stopa 10-godišnjeg preživljenja je iznad 50 %. Česta je maligna progresija u viši stupanj, ali kroz dulje vrijeme nego kod astrocitoma.

 

 

Tip glioma	Gradus II	Gradus III	Gradus IV
Astrocitom	nizak stupanj  malignosti (difuzni astrocitom)	Anaplastični astrocitom	Glioblastom
Oligodendrogliom	nizak stupanj malignosti	Anaplastični oligodendrogliom	Glioblastom
Oligoastrocitom	nizak stupanj malignosti	Anaplastični oligoastrocitom	Glioblastom