Prognoza ovisi o vrsti, lokaciji i uznapredovalosti tumora, primijenjenoj terapiji te o dobi i općenitom zdravstvenom stanju bolesnika. Dakle, opće statistike preživljenja ne mogu se automatski preslikati na pojedinačne slučajeve.

Sa standardnim opcijama liječenja polovina bolesnika s anaplastičnim astrocitomom živi dvije do tri godine. Polovina odraslih ljudi oboljelih od glioblastoma (najzloćudnijeg tumora mozga) te liječenih kemoterapijom i zračenjem živi oko 14 mjeseci, a dvije godine preživi oko 30 posto bolesnika.
Djeca s tumorima visokog gradusa (III -IV) imaju bolje prognoze u usporedbi s odraslima, pa ih tako jedna četvrtina preživi pet godina.
Razne genske promjene poput MGMT metilacije također su čimbenik koji pridonosi boljoj prognozi jer predviđaju odgovor bolesnika na terapiju.
Kod meningioma (dobroćudnih tumora) prognoze su u velikom broju slučaja dobre, pa se ni ne govori o vremenu preživljenja.