Ivica Kraljević, uspješan poslovni čovjek i rekreativni maratonac, istrčao je Tokijski maraton dva dana nakon što je u Osijeku završio pretposljednji ciklus kemoterapije. Odlučan i prepun želje za životom, ovaj Osječanin dijagnozu tumora mozga nije shvatio kao kraj.

Sportski život i posao

Ivica Kraljević (43) i njegov brat blizanac Ferdo vlasnici su osječke tvrtke za distribuciju sportske opreme Ferivi, a sport im je i hobi: kao rekreativci otrčali su niz svjetskih maratona. Ferdo svih „velikih šest“, a Ivici nedostaje samo bostonski.
U prosincu 2014. godine, nekoliko dana nakon što se vratio s maratona u Firenzi, Ivica se u svom uredu jednostavno srušio. Dijagnoza je bila strašna: zloćudni tumor mozga veličine 9 x 8 x 5 cm. Šok i nevjerica, kaže Ivica, i za njega i za sve oko njega. „Mislio sam da sam Superman, svi su mislili da sam Superman.“
Neurokirurška operacija, koju je vodio prof. Paladino, trajala je 7 i pol sati. Potom je trebalo odlučiti o nastavku liječenja. Budući da je već ranije bio kupio avionsku kartu, nakon dogovora s prof. Paladinom Ivica je otišao u Boston. Ali ne trčati poznati maraton, nego potražiti drugo mišljenje u vezi s liječenjem (i na utrci bodriti brata, jer su njih dvojica nerazdvojni). Tamošnji liječnici preporučili su mu protonsko zračenje, koje je u Europi još na razini eksperimentalnog liječenja. Ivica se odlučio za to i otišao na mjesec i pol dana u privatnu kliniku u Njemačkoj. Slijedila je kemoterapija u Hrvatskoj.

Ratne i obiteljske rane

Tijekom zračenja i kemoterapije dobro se osjećao, pa je mogao obavljati svoj redovan posao, što mu je, kaže, jako pomoglo jer voli svoj posao. Osim toga, nije htio po cijeli dan razmišljati o bolesti. Objašnjava da je funkcionirao tako da si je zadavao i ispunjavao male ciljeve. U razdoblju liječenja jako ga je potresla smrt sestre, koja je, kao i njihov otac, umrla od raka. Podršku je imao u supruzi, a djeca su im, srećom, još uvijek premalena da bi bila svjesna ozbiljnosti situacije koja ih je zadesila. Inače, osim ovih obiteljskih drama, iza Ivice je i ranjavanje u Osijeku 1991. godine te šest operacija abdomena koje je zbog toga prošao.

Uzor i zaštitnik

Tijekom liječenja posebno ga je inspirirao australski maratonac Jacob Walker, koji se također hrabro suprotstavio tumoru mozga i o tome vrlo otvoreno govori; s njim je Ivica i kontaktirao. Vjera je Ivici također mnogo pomogla. Ističe svetog Leopolda Mandića („to je moj zaštitnik“) te priča kako se prije operacije išao njemu pomoliti u kapucinskoj crkvi u Osijeku i da se zavjetovao posjetiti njegov grob.

Tajni treninzi

Nakon operacije prof. Paladino ohrabrio je Ivicu da nastavi s trčanjem koliko osjeti da može, a njega nije trebalo nagovarati. Nakon povratka u Hrvatsku, dok je još uzimao kemoterapiju, počeo se pripremati za Tokijski maraton. Znajući da su njegovi najbliži jako zabrinuti za njega, krio je svoju namjeru od njih i potajno trenirao po neuređenim stazama da ga nitko ne vidi. Supruzi je svoju odluku otkrio tek 20-ak dana prije polaska. Za put u Tokio od liječnika je znala samo njegova onkologinja dr. Mišir-Krpan, koja ga je upozorila da ide na vlastitu odgovornost, ali se putu nije protivila.

Najljepši dan u životu

Ivica Kraljević je 28. veljače 2016. istrčao Tokijski maraton za manje od 4 sata, na cilj je stigao 7998. od 35 tisuća trkača. Kaže da mu je to bio najljepši dan u životu i priznaje da je na cilju zaplakao. Na pitanje koji bi savjet dao onima koji se bore s tumorom odgovara: „Što manje razmišljajte o bolesti i radite ono što vas čini sretnim!“
U vrijeme nastanka ovog teksta (početak travnja 2016.) Ivica je uspješno završio s terapijom. Njegovi liječnici zadovoljni su nalazom magnetne rezonance, a on je sretan i nada se, uz Božju pomoć, otrčati maraton u Bostonu u proljeće iduće godine.