GLIA

Moje iscjeljujuće mitsko putovanje

Od 2012. godine, kada mi je dijagnosticiran tumor na mozgu, moj se život značajno promijenio. Krajem 2012. godine obavljen je Gamma Knife zahvat na Rebru koji je na neko vrijeme zaustavio rast tumora. Dijagnoza koja bi možda mogla djelovati zastrašujuće na mene je imala dijametralno suprotan učinak. Krenula sam drugim putom i počela voljeti sebe, raditi na sebi i uživati u životu. Nekoliko je godina tumor mirovao i ja sam u tom razdoblju postigla puno, doktorirala i putovala, bavila se znanstvenim radom, uživala u svom poslu profesora i prenošenju znanja svojim studentima. No tada nisam bila svjesna da trebam duboko početi čistiti svoje emocionalno smeće jer je moje tijelo samo zrcalilo ono što je bivalo u svijesti (i u podsvijesti), što sam kasnije još bolje spoznala).

Povratak bolesti

Prije dvije godine redovna kontrola putem magnetske rezonance pokazala je da se tumor diskretno povećava, što je nakon nekoliko mjeseci dovelo i do paralize lijevog oka i dvostruke slike. Odlučila sam se za operaciju (u travnju 2018. izvadili su mi dio tumora kroz nos, nije bilo moguće izvaditi cijeli tumor jer bi mi time bile ugrožene vitalne životne funkcije). Pozitivno iskustvo i ugodan boravak u bolnici Rebro uz vrhunsku brigu i profesionalnost. Konačno smo kroz biopsiju dobili jasnu sliku i o kakvom je tumoru točno riječ.

Odlazak na liječenje

Standardni načini liječenja u Hrvatskoj nisu mogli djelovati na ovu vrstu tumora koji se pokazao lokalno agresivnim i trebalo je hitno nešto poduzeti. Zahvaljujući stručnosti i brzoj akciji onkologice ugovoreno je moje liječenje u Münchenu u Rinecker Proton Therapy Centeru koji ima odlične rezultate u terapiji upravo ove vrste tumora. Imala sam sreću da je i postupak u HZZO-u za pokrivanje troškova liječenja bio obavljen u kratkom roku. Cijelo vrijeme u te zadnje dvije godine ja sam radila i putovala i dobro se osjećala (jedini problem bila je dupla slika) i naglašavam da se ni u jednom trenutku nisam  doživljavala  bolesnom ni kao žrtva. Shvatila sam da su moj tumor i simptomi koje imam zapravo Put te da je vrijeme da krenem na putovanje koje se pokazalo kao inicijacija i bajka te mi donijelo neke od najljepših i najuzbudljivijih mjeseci u mom životu.

Sigurna oaza i rad na sebi

HZZO je pokrio troškove liječenja i aviokartu za mene i moju kćer kao pratnju (za dolazak u München i u povratak nakon dva mjeseca za Zagreb), ali za smještaj sam se morala pobrinuti sama. Dobrotom moje uprave i kolega te njihovim zalaganjem dobila sam preporuku da me smjeste u samostan sv. Gabrijela u München u  koji od 1989. godine vode naši franjevci iz Hrvatske. Bog me doveo točno na pravo mjesto da mi pokaže da postoji! U duhovnu oazu, u divan smještaj uz prekrasne duše koje su mi pružile sigurnost i bezuvjetnu Ljubav. Ah, kakav osjećaj je to bio! Imala sam svoju sobu, u siječnju i veljači po najvećoj zimi i snijegu od pola metra u Münchenu ja sam imala svoje utočište i duhovnu oazu, u Božjoj kući okružena visokim vibracijama i pažnjom posvećenika koji su život posvetili Putu bezuvjetne Ljubavi. Samim boravkom među našim ljudima osjetila sam se sigurno i zaštićeno, dobila sam priliku raditi na sebi i ići na terapije svaki dan osim subote i nedjelje. I opet, gle, Božji režiser doveo me u kliniku gdje je divna ženska duša iz Hrvatske zadužena za PR i kontakt s pacijentima.

Prepuštanje s povjerenjem

Vrhunska klinika, atmosfera kao da sam došla na odmor a ne na liječenje. Mir i sigurnost da je sve onako kako treba biti, da se opustim i prepustim s povjerenjem jer sam došla u kliniku koja je najnovije metode liječenja tumora i karcinoma donijela prije 9 godina u Europu. Rade čak s malim bebama koje primaju terapiju pod narkozom. Prema mom tijelu oblikovali su kalup i prema mom licu masku koju sam nosila za vrijeme terapije, dobila sam svoju dekicu i odjeću te termin za svakodnevnu terapiju. Vodili su računa da to ne bude prerano da se mogu naspavati te po snijegu i ledu doći na terapiju svježa, vesela i odmorna.

Protonsko zračenje posebna je vrsta neagresivne terapije kojom su mi tretirali tumor i okolno područje da bi zaustavili širenje tumora i barem ga malo smanjili. Zračili su me svaki dan s obje strane glave po dvije  minute, ali masku sam morala imati dulje na glavi jer je cijeli postupak poštivao protokol koji je uključivao i namještanje koje bi znalo potrajati.  Tako da se događalo da sam pod maskom bila i 20-ak minuta, a ponekad čak i više, što baš nije bilo ugodno. Budući da sam maštovita i nisam željela od toga praviti problem niti patnju, iskoristila bih vrijeme pod maskom kao priliku za vizualizaciju.  Zamišljala sam da sam na divnom mjestu uz more i da sunce upravo izlazi, a ja se krećem prema tom divnom suncu i utapam se u njegovoj toplini i milini. Cijelo moje biće, a posebno glava, treperi u zlatnoj iscjeljujućoj moćnoj energiji.

Nikakve reakcije  nisam imala iako su me upozorili da su mogući gubitak težine, umor, depresija, gubitak kose na mjestu gdje se zrači, glavobolja…. Ja sam svaki dan bila sve bolje! Odlično sam spavala, jela svoju makrobiotičku i vegansku hranu koliko je to bilo moguće i radila ono što volim. Jedina reakcija bio je ekcem na rubu lica i u ušima, ali to sam doživjela kao minimalnu nelagodu.

Značaj povezanosti

Po struci sam antropolog i bavim se interpretacijom baštine  u turizmu, tako da sam posjećivala muzeje i znamenitosti, istraživala različite kuhinje kao što su japanska, vijetnamska, indijska… sve koje imaju ponudu i za vegane. Imala sam priliku otići i Bayerisches Land (Bavarska skupština) u Maximilianeum gdje su nedjeljom otvoreni za građane i turiste, obići to impresivno znanje i diviti se fenomenalnom političkom PR-u i načinu na koji Bavarska vlada pristupa građanima. Moji prijatelji, kolege s posla, studenti i poslovni partneri slali su mi mailove i poruke tako da sam otkrila koliko mi  puno znači zajedništvo i partnerstvo, koliko smo svi povezani i koliko trebamo tu našu ljudsku zajednicu! Pažnja i briga moje kćeri i njezina zaručnika, njihov dolazak u München da budu uz mene nekoliko dan i tako mi pokažu svoju odanost i podijele moju životnu radost bili su pravo iscjeljujuće iskustvo. Svaki dan na mom putu prema klinici u podzemnoj željeznici dočekala bi me klasična glazba kojom podižu svijest građana i smanjuju stres. Od stanice podzemne željeznice do klinike šetnja uz rijeku Isar gdje su me pozdravljali labudovi i patkice. München ima puno parkova, njegov Engleski vrt dugačak je 27 km, tako da je on bio prilika za šetnje i meditaciju (negativni radikali čiste organizam od zračenja i toksina, a upravo šuma i rijeka su ta prava mjesta).

Život kreiramo svojim mislima

I kako je veliki Goethe rekao: „Svakim uspješnim sagledavanjem vanjskog Svijeta razvijamo individualnu snagu i unapređujemo Sebe, a svakim uspješnim sagledavanjem Sebe mijenjamo svoj odnos prema vanjskome Svijetu mijenjajući time i sam Svijet“. Doživjela sam točno to iskustvo, niti jedan dan nisam dozvolila da se moje vibracije snize, niti jedan trenutak nisam se bojala i niti jedan trenutak nisam bila bez Ljubavi. Ljubav je Put, a strah od smrti i patnje odvaja nas od tog Puta Ljubavi jer smrt je Život. Ako prihvatimo da smo smrtni i da je to dio Života koga se ne trebamo bojati nego uživati u onome što imamo, tada i smrt postaje iskustvo koje je kruna Života, našeg Života za koji smo mi sami odgovorni i koji mi kreiramo svojim mislima, djelima i emocijama. Tuga, patnja, strah, agresija, mržnja, osjećaj žrtve blokiraju tijelo, a naše je tijelo prostor projekcije koje može postati idealno sredstvo za bolju spoznaju, ali pravo rješenje trebamo tražiti u Svijesti. Shvatila sam da moja dijagnoza nije ništa drugo nego prilika koju sam dobila za učenje, da je moj tumor nešto dobro, to je moja inicijacija da bih išla naprijed i sazrijevala kroz moćna iskustva koja su drugima uskraćena. Uskladila sam ritam između tjelesne i psihičke obrade tumora – čistila sam svoje emocionalno smeće koje mi se bilo nakupilo, opraštala i otpuštala sve ono što me opterećivalo (kroz  meditacije i molitvu) skidajući teret tijekom dva mjeseca paralelno s protonskim zračenjem.

Moja terapija, boravak u Münchenu i zadnje godine doživljavam kao mitsko putovanje. Junaci u mitovima prolaze kroz razna iskustva, imaju svakakve prepreke i zagonetke na tom svom Putu koje riješavaju sami ili uz pomoć pomagača (a ja sam imala velik broj pomagača i svima ovim putem šaljem najljepše misli i izraze zahvalnosti) dolaze na mjesto odakle su krenuli. Zatvaraju puni krug, ali su promijenjeni i na drugoj razini Svijesti, bliže svojoj životnoj svrsi i Istini koju su otkrili na tom svom putovanju.

 

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *