Ok… No, dođe dan da moraš drukčije jer stara pravila ne vrijede. Dobio si teret i u antrešelj (kada tovare magarca sa strane samara i onda još odozgo (u antrešelj) dodaju na leđa dodatni teret koji ga lomi.)
Valja tada biti suradnik liječnicima, vjerovati njihovu znanju, poštenju, brizi, dobrom sustavu zdravstvene skrbi, ukratko iz mog osobnog iskustva sve štima.
Dodatna pitanja postavljati sebi.
Kako sam živio? Koliko sam čekao? Zašto?
Sve pomnoženo s koeficijentom vremena i težinom bremena daje drukčiji rezultat.
Strah je loš suputnik.
Sebičnost dotadašnjeg života nije dobra i naplaćuje se.
Imati dobru obitelj uza sebe neprocjenjivo je.
Čvrsta volja, vjera, vedrina etc. iznimno pomažu. Suradnja je presudna.
Svi mali pomaci neka vas vesele. Hrabrite sami sebe. Ja hoću. Ja znam. Ja mogu. Osjećajte zahvalnost.
Osjećajte!
Nisu ovo fraze samopomoći, već dokazani postupci.
Tijelo je potrebito jačati.
Duh je čvršći u jakom tijelu. Kako?
Ja sam provodio kriš-kraš postupak od 5 ujutro do 22 sata kad god je bilo moguće.
Križao sam zeleno i suho, kuhano i sirovo, kiselo i slatko, slatko i ljuto, prerađeno i organsko, sjemenke i samoniklo, fermentirano, ciljano i u nezamislivim zdravim kombinacijama. Slušao sam signale tijela, uma i duše, doktore…
Sve to snaži i jača tijelo i um.
Odmor, san, moguća aktivnost i tako u krug.
Nikada straha.
I sve se množi s faktorom vremena da bi se dobio rezultat. Onda sve opet s koeficijentom sreće.
Gledati u cilj ‒ izlječenje.
Bolje uporno činiti nešto pomalo, no ništa i promatrati.
Ništa nije lako.
Gomila savjeta?
Ni slučajno. Mentalni šah, mentalna mapa za uporne, vrijedne, hrabre, a ne za slabiće, kukavice i ine žrtve sudbine i sustava. Kormilo života u ruke primite čvrsto i hrabro krenite naprijed.
I hoće se. I može se. I mora se.
Voditi svakodnevnu brigu i svakovrsnu skrb o vlastitom (posredno i o tuđem) zdravlju te sve činiti na vrijeme
(na vrijeme)
ključ je svega.

Mili Boras